BOSANSKI TERITORIJ NA FRANCUSKOJ KARTI O PERIODU IZ 7. VIJEKA PRIJE NOVE ERE!

Karta Bosanskog tla iz 7 vijeka prije pojave Ise – Isusa Hrista, objavljena je u okviru kulturološkog predstavljanja Evrope, izdanje Francuske Nacionalne biblioteke u Atlasu “EVROPA KROZ VIJEKOVE”. Na vrhu lijevo, ove karte, stoji “ALTERE EISENZEIT 700 – 450 v. Chr.”

Sami natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika.

Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur.

Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vjekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ćeifu naručioca, kitili su se oreolima znanstvenika ili neprikosnovenih akademskih veličina. Ogledalo istine pokazuje i dokazuje njihov karakter i suštinu.

Ko je rođen, živio i živi na Bosanskom tlu?

Ispod stećaka pokopavani su pripadnici katoličanstva i pravoslavlja, u tome jeste i vrijednost koja najbolje oslikava karakter Bosne i Hercegovine.

Balkan kao geografski prostor i geopolitička zona, oduvijek je praćen epitetom raskrsnice civilizacija, mjesta spajanja različitih kultura i samim time, zone bogate historijske ostavštine. Međutim, još jedna karakteristika ovih prostora je perspektiva posmatranja historije kroz prizmu naroda, što je na kraju rezultiralo zasebnim, nacionalnim varijantama historija.

Arijanstvo je dobilo naziv po imenu svećenika Arija, (250. ili 256. – 336.) porijeklom iz Alexandrije, u današnjem Egiptu. Bila je to mahom verzija kršćanskog vjerovanja Ostrogota (Istočnih Gota). Obilježja te vjere je negiranje Isusovog “božanskog” porijekla, zabrana slika, ikona i kipova u crkvama i sl. Valja napomenuti da je i Bizant je pokušao učiniti nešto slično u oslobađanju od ikonografije u crkvama (u vremenu “ikonoklastije”), ali je druga strana prevladala. Arijanstvo je uništila Katolička crkva, nakon brojnih kaznenih pohoda, slično kao što je uništeno katarstvo u Francuskoj pokoljem nad Albigenizima u XIII stoljeću. Sličnost učenja ovih kršćanskih pravaca s islamskim vjerovanjem bila je, prema nekim izvorima, ključna u islamizaciji Bosne nakon turskih osvajanja. O ovome više u nastavku. Idemo redom. Prvo ćemo se osvrnuti na pismo, memorandum, trojice bošnjačkih intelektualaca upućenom u jesen 1942. g. Adolfu Hitleru, o „gotskom porijeklu Bošnjaka“ (prevedeno i objavljeno u knjizi Vladimira Dedijera: „Genocid nad Muslimanima 1941-1945“).

Sastavljači su bili: Uzeir Hadžihasnović, njegov zet Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva i inženjer Suljaga Salihagić iz Banje Luke. Pošto je pismu bio cilj prije svega pokušaj ostvarivanja nekakve autonomije unutar Trećeg rajha, pismo obiluje ideološkim rasističkim frazama, ali to po sebi nije tema ovoga osvrta, te ćemo se osvrnuti tek na iznesene teze o “gotskom faktoru” u Bošnjaka. U pismu, između ostaloga, stoji:

„ Premda živimo u ovoj zemlji gde postoji većina slavenskog življa, premda govorimo bosanskim jezikom koji je sličan srpsko-hrvatskom, mi otvoreno izjavljujemo da po rasi i krvi nismo Slaveni, već da smo gotskog porekla, što dokazuju mnogi znaci i istoriske činjenice. Kada se istoriski, psihološki i antropološki istražuje naš element, vidi se jasna, istina gornjeg tvrđenja.

Mi Bošnjaci kao Goti, tj. kao germansko pleme pod imenom „Bosni“, došli smo u 3. veku sa severa na Balkan u tadašnju rimsku provinciju Iliriju. U 6.veku za vreme vladavine Teodoriksa kralja istočnih Gota, čijoj državi je pripadala i Ilirija, kao gotska granična provincija, koja je na istoku dopirala do Drine, izmenili smo stari rimski naziv za našu zemlju, narodnim imenom „Bosna“, u starom narečju „Bosen“, što je značilo „dobar čovek“. Suprotno „bijesan“ što znači „loš čovek“. Pošto je naša zemlja bila nadaleko poznata po lepim predelima, dali smo novoj domovini ime Bosna, u namjeri da je označimo kao dobru i lepu zemlju. Zbog toga smo i glavnoj reci u zemlji dali ime Bosna.

U 6. veku došli su Slaveni u našu zemlju pod imenom Srba i Hrvata. Naši preci, kao Goti, uzeli su ih za radnike na svojim posedima, jer su tada bili upleteni u užasne borbe sa carem Istočnog rimskog carstva Justinijanom. Razlike u duhovnom i antropološkim osobinama između nas Bošnjaka s jedne strane i slavenskih plemena, dakle Srba i Hrvata s druge strane, održale su se sve do danas. 90% Bošnjaka imaju tanku plavu kosu, plave oči i svetlu boju kože, a 80% Srba i Hrvata debelu crnu kosu, crne oči i tamnu boju kože. Bošnjaci su poznati kao ljudi otvorenog karaktera, a Slaveni su ponizni, o čemu kod nas u narodu postoje mnoge anegdote. Srbi su odmah po dolasku na Balkan prihvatili istočno hrišćanstvo, Hrvati rimo-katoličko, dok su Bošnjaci ostali čvrsto pri svojoj gotskoj, arijskoj veri, prema kojoj Isus nije bog, već samo božansko biće, ali najsavršenije. Ovu veru, pod narodnim imenom bogumili, što znači vere bogu mile, zadržali su do dolaska Turaka u 1463. godini.

Onda su svi odjednom primili islamsku veru, jer su islam, kao i naša bogumilska vera u dlaku isti po verskim načelima, tj. u odnosu na božanstvo – da je bog svemoguća nevidljiva sila, a Isus njegov prorok. Oni su ostali uporni po tome da zadrže kukasti krst, koji su Goti doneli u Iliriju, odnosno Bosnu i svoje grobove ukrašavali tim znakovima da bi naglasili razliku između sebe i doseljenih Slovena, Srba i Hrvata. Nakon prihvatanja islama oni su kao muslimani, premda islam ne trpi nikakve druge oznake osim islamskih na nadgrobnim spomenicima zadržali taj znak na pojedinim od njih. Kukasti krst se veoma često sreće na bosanskim narodnim vezovima i tkanju. U Srbiji i Hrvatskoj nema nigde traga kukastom krstu.
Jedan od glavnih razloga za prelazak na islam, pored gore pomenutih istih osnovnih načela veroispovesti, bio je što je istočno-rimska crkva, Srbi i zapadno-rimska crkva, Hrvati i Madjari, vodila protiv naše države krstaške ratove zbog toga što smo navodno nevernici. Tome naprotiv, od upada cara Justinijana u našu gotsku državu pa do osnivanja naše bosanske banovine i kasnijeg kraljevstva, bogumilska vera je državno bila priznata.

Došlo je do teških borbi. U tim borbama oni su otkidali delove našeg kraljevstva i prisajedinjavali ih jednom ili drugom hrišćnskom verovanju. U našim najtežim časovima, kada je situacija izgledala bezizgledna, ukazala se na Istoku zvezda spasenja u islamskoj, turskoj carevini. Iz tih razloga su Bošnjaci prihvatili Turke kao spasioce. Pošto su odmah do dolaska Turci dali Bošnjacima punu autonomiju u zemlji, to su se i trupe borbenih Bošnjaka, kao muslimani, borili rame uz rame s Turcima protiv njihovih neprijatelja, Hrvata i Madjara i priključili njihove zemlje turskom carstvu. Turski sultani su brzo spoznali ratničke osobine Bošnjaka i njihovu sposobnost za upravljanje. Tako su nam ukazali najveće počasti kada su našim plemićima dali carske kćeri za žene (sinu Hercoga Stefana Mustafe, Mehmed-paši Sokoloviću, Muhamed-paši, Ibrahim-paši itd.) i imenovali ih velikim vezirima (prvima u carevini). Kroz čitav 15. i 16 vek upravljaju Bošnjaci evropskom Turskom od Stambola do Budimpešte. Bosanski jezik je kao jedini, pored turskog, bio proglašen državnim jezikom.“
Međutim, šta o ovome kažu austrougarski izvori (Ministarstvo odbrane)? Oni većim dijelom potvrđuju ovu čudnu priču:
„Prije gotovo 3 hiljade godina državni prostor današnje Bosne i Hecegovine pripadalo je Iliriji, koja je u 1. vijeku prije naše ere bila kao provincija Illyricum dio rimskog carstva.

Poslije propasti rimskog carstva ovaj prostor osvajaju Goti, a u 6. vijeku naseljavaju se ovdje Slaveni i vladaju sve do 12 vijeka. U naredno vrijeme ovaj region pada pod vlast Mađara. Mađari su kasnije od Bosne napravili Banat (provinciju) kojom vlada Ban (zamjenik ili vicekralj). Ban Stepan Krotomanić širi mađarski utjecaj sve do Huma (isto Zahumlja), kasnija nazvanog Hercegovina.
Krotomanićev bratić i nasljednik, Stepan Tvrtko širi dalje granice i proglašavaja se 1376. za kralja Srbije i Bosne. Poslije Tvrtkove smrti propada carstvo. 1483. godine sva Bosna i Hercegovina je već pod osmanskim carstvom pod kojim biva 400 narednih godina… “

Navedna rečenica „Kada se istoriski, psihološki i antropološki istražuje naš element, vidi se jasna, istina gornjeg tvrđenja „ odnosi se na antropometrijska istraživanja stanovništva BiH koje je provela Austrougarska, a koja su kasnije poslužila Hitlerovom reichsführeru-SS Heinrichu Himmleru da savjetuje Hitlera da od Bošnjaka, odnosno potomaka njihovog plemstva formira SS diviziju „Handžar“. Razlog je bio upravo njihovo „gotsko porijeklo“ o kojem pišu spomenuti bošnjački intelektualci.

S druge strane, činjenica je kako nema više historijskih dokumenata koji bi ovo mogli i potvrditi, uz izuzetak pronalaska „runa“, tj. protorunskog (gotskog) pisma u blizini Visokog, te sličnost ornamentike bosanskih stećaka sa ornamentima („vez“) kamenih nadgrobnih spomenika na Gotlandu u Švedskoj, uz već spomenute „svastike“ uklesane na stećcima, koji su staroindijski simbol radjanja, kretanja i sreće.

Bilo kako bilo, ove teze se bez veće naučne angažiranosti ne mogu potvrditi, ali se svakako ne bi trebale ni a priori odbaciti i pored u prvi mah rasističkih opaski kojim obiluje. U svakom slučaju, tema je intrigantna i podsticajna za dalji istraživački rad na dekodiranju historije ovog podneblja u ranom srednjem vijeku.