Kratka uputa u prošlost Bosne

Početkom avgusta 1941. godine četnici zauzimaju sela na prostoru Vlasenice, te pojedina sela u srebreničkom kotaru. Sam grad osvajaju 18. avgusta poslije čega se upućuju prema Zvorniku, do Drinjače. Domobranske snage (vojska Nezavisne države Hrvatske) ušla je u sukob sa četnicima ali se poslije gubitka dvadesetak ljudi povukla. Kada su osigurali prostor grada Srebrenice četnici su opljačkali službene kancelarije i postavili svoje organe vlasti u kotaru. Od prvog dana kako su ušli u grad četnici počinju pljačkati trgovine Bošnjaka, uzimaju stoku, a Bošnjake tjeraju na raznorazne mukotrpne fizičke radove. Poslije samog grada počela je pljačka okolnih sela. Prvih dana nije bilo većih nereda, ali je ubrzo zavladala nedisciplina u četničkim redovima koja je prouzorkovala masovnu pljačku, razbojništvo, paljevinu, batinjanje i likvidaciju Bošnjaka. Početkom septembra naređeno je Bošnjacima da predaju radio uređaje, da se ne smiju kretati poslije 19 sati i da svaki Bošnjak koji želi da pren...

Most predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od XV do XIX stoljeća u Bosni i Hercegovini. Izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Istanbulom, iznad rijeke Drine. Izgradnja mosta je povjerena najvećem osmanskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Osmanskog carstva. Predstavlja zadužbinu velikog vezira Mehmed paše Sokolovića. Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih najmanji ima raspon 5,7  a ostali su raspona od 10,7 do 14,8 metara. Most leži na devet velikih stubova širine 3,5 – 4 i dužine 11,5 m. Širina puta iznosi 6 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, a dužina im je 179,44 m. Pristupna rampa je široka 6,6 m i dužine je oko 120 m. U rampi su četiri lučna otvora iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja. Na sredini mosta stajala je drvena kula koja je porušena 1886. godine. Kula j...

Godine 1882. na mjesto zajedničkog ministra finansija Austrougarske za Bosnu i Hercegovinu biva postavljen Benjamin Kalaj – političar i historičar mađarskog porijekla i vrstan poznavalac prilika na Balkanu. Obzirom da je vlast bila poljuljana izbijanjem Hercegovačkog ustanka 1882. godine, smatrao je da se centralna vlast može ojačati jedino ukoliko se maksimalno pojednostavi i približi narodu. S toga Kalaj počinje zastupati tezu Bošnjaštva, tvrdeći da je narod u Bosni jedan narod – narod bošnjački. Time je on prvenstveno želio suzbiti velikohrvatsku i velikosrpsku ideologiju. To Bosanstvo je bilo univerzalno i nije se odnosilo striktno na jednu naciju. Čim je Kalaj izradio ovu ideju naišao je na brojne osude i oponente. Optuživan je da želi nametnuti jedan nepostojeći nacionalni identitet. Štampa u susjedstvu, naročito u Srbiji, je napadala ovaj program tvrdeći da se ni u bilo kakvim osnovama ne može govoriti o Bosanstvu osim u geografskom smislu. Međutim, kako je Kalaj i sam bi...

“(…) To je duh posebnog bosanskog puritanizma, istjerivanja istine, preganjanja pravde, ispravnosti i časti, za što se sve gine, podjednako pod svim bajracima, koji su se ikada vili nad ovim našim gudurama i dolinama, a pod ovim našim teškim i maglovitim nebom. Radi toga Bosna nikada nije bila podijeljena, razbijena i uništena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao mentalitet i kao duh, ali istovremeno nije nikada ni bila jedna svjetovna, vojna i politička tvorevina, država ili jedna jedinstvena partija. Uvijek je nju razdiralo to unutarnje njeno vučje, pravdaško, moralističko i puritansko podvajanje, i svaki bajrak je u Bosni nalazio nekoga da ga ponese i drži uprkos drugom. I tu nema nekog pravila. Feudalna vlastela protiv kralja, crkva protiv heretika. Turci protiv Bošnjaka, Bošnjaci protiv Turaka, oba protiv krsta, krst protiv nekrsta, hrišćanin protiv hrišćanina, ovaj protiv onoga, i ovaj protiv ovoga itd. sve do naših dana. I teklo bi to i dan – danas, da nismo j...

Kao i većina onovremenih evropskih dvorova i bosanski je živio sa tajnama, intrigama, radostima i žalostima. Bobovac je kroz 600 – 700 godina postojanja bio svjedok raznih dešavanja, čemu svjedoče brojne narodne predaje i izvorna građa. Spominju se brojne zaruke, svadbe, rođenje prinčeva, dočeci i prijemi stranih vladara, pobjede na bojnim poljima ili viteškim turnirima, ali i one tužne i tragične poput dvorskih urota, prevrata, napada stranih vojski i sl. Pouzdano se zna da je bosanska vladarska dinastija Kotromanići bila u srodstvu sa brojnim evropskim vladarskim porodicama. Bosanske princeze su se udavale diljem Evrope. Bilo ih je na austrijskom dvoru, njemačkom, ugarskom, aragonskom i brojnim drugim. I bosanski prinčevi su ženili evropske princeze. Kotromanići su tako došli u srodstvo sa austrijskom dinastijom Habsburgovaca, ugarskom Anžuvinaca, srpskim Nemanjićima, bugarskim Šišmanima, njemačkim Helfensteinima, štajerskim Hermanima itd. Kćerka bana Stjepana II, Elizabeta ...

Gradsko vijeće Donje Tuzle je angažovalo projektanta Mihanovića koji je projektovao Medresu i Šarenu džamiju da uradi i projekat gradske česme. U septembru 1888. otvorena je ova krasna česma sa 6 slavina. Bijeli kamen za gradnju česme dobavljen je iz hreškog majdana kod Sarajeva, a zeleni od Nove Kasabe, Zidarske radove izveli su talijanski majstori – klesari. U početku su korišteni izvori iz Kojšina i Bukovčića, a 1910.godine dovedena je voda iz Podstupara. Godine 1933. fotografija ove česme bila je izložena u Zagrebu na izložbi izuzetnih objekata i proglašena je za najljepši objekat te vrste u BiH. Neposredno nakon toga na česmi su se počele pojavljivati pukotine, građevina se nagela, a dovodi vode su se prekinuli. Dogovoreno je da se kameni blokovi obilježe i nakon sanacije temelja da se ponovo ugrade. Ti radovi su odgađani, a onda je izbio rat i česma je još tavorila onako naherena. Narodnooslobodilački odbor je neposredno nakon oslobođenja Tuzle naredio da se čes...

Karta Bosanskog tla iz 7 vijeka prije pojave Ise – Isusa Hrista, objavljena je u okviru kulturološkog predstavljanja Evrope, izdanje Francuske Nacionalne biblioteke u Atlasu “EVROPA KROZ VIJEKOVE”. Na vrhu lijevo, ove karte, stoji “ALTERE EISENZEIT 700 – 450 v. Chr.” Sami natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika. Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur. Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vjekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ...